Perfekt Strendžer je građanin koji vjeruje da će na ovim prostorima, i pored višedecenijskih tužnih iskustava, demokratija zakucati na vrata građana. Nijesam jedini, ima nas dovoljno.
Perfekt Strendžer je građanin koji vjeruje da će na ovim prostorima, i pored višedecenijskih tužnih iskustava, demokratija zakucati na vrata građana. Nijesam jedini, ima nas dovoljno.
„Демокритија као да не предвиђа, да се воља народа може управити на зло, да већина може стајати за неправду и лаж, а истина и правда може остати благо незнатне мањине. У демократији нема никаквих гаранција, да ће воља народа бити управљена на добро, да ће воља народа пожелети слободу, а неће пожелети да уништи сваку слободу без остатка.“
Николај Берђајев
Срдачно,
С.Трифуновић
То је сјајна мисао Берђајева. Да, демократија не пружа гаранције, ма ко шта под појмом демократије подразумијевао. Мени се допада сљедећа дефиниција: „Демократија почива на слободним и мислећим грађанима, дакле постоји само тамо гдје постоје грађанске врлине“ – Шартрје Емил Ален.
Лијепо би било да је заиста тако 🙂
…Тј. тамо где постоји ОДГОВОРНОСТ (према другима)!
Идемо даље!
Uh, poispadaše mi oči, ćirilicu čitam tempom od jedne riječi u minuti. 😉 Ah, meni se čini da se svaka demokracija u današnjem društvu izjalovi. Kao da mi, ljudi, još uvijek nemamo mentalni sklop koji bi shvatio da demokracija znači „vladavina naroda“, a ne „vladavina nekolicine oligokrata koje je narod izabrao i koji zaborave na narod čim se dočepaju vlasti“. A tako je svugdje gdje postoji demokracija. Nadam se da će jednog dana zaživjeti u potpunosti. A za takvo nešto nam treba korijenita promjena načina razmišljanja… 😦
A dok se to ne dogodi, moj politički stav je prosvijećeni apsolutizam. 🙂 Jedna osoba. Jedan vladar. Pametan, obazriv, koji nije škrt, dobroćudan, realan, koji misli na druge, a ne na sebe. Jedna osoba, upravlja svime. Ima savjetodavna tijela, ali riječ vladara je zadnja i mora se poštovati. Narod ga izabire, dakle nema nekakve kraljevske krvi, naslijeđivanja i sl. Kao što su stari Dubrovčani mijenjali kneza svako mjesec dana, tako bi se i taj vladar mijenjao redovito, da se ne stigne uzbahatiti. I onda kada ti je u državi sranje i kad je vladar upropasti, lijepo ga skratiš za glavu i postaviš drugog. Taj drugi bi onda temeljito pazio što čini. 😛
Neizvedivo, znam. Utopistički. Gdje ćeš naći jednu osobu koja je toliko dobroćudna da se neće uzoholiti na vladajućoj poziciji? Opet ti treba isti način razmišljanja kao i za *pravu* demokraciju.
Nekako živim u nadi da će jednog dana ljudska svijest evoluirati dovoljno da prestanemo krasti, skupljati bogastva samo za sebe na jednu hrpu i težiti svjetskoj (ili šire) dominaciji. To vjerojatno neću doživjeti, ali može se čovjek nadati boljem sutra, zar ne? 🙂
Можда и доживимо…
Bit će pravo zadovoljstvo pratiti ovaj blog, sve mi se čini… 🙂
Eeeee 🙂